ponedjeljak, 5. prosinca 2011.
petak, 2. prosinca 2011.
Najvrednija je odlika žene muslimanke njeno duboko vjerovanje u Allaha, dž.š., njeno jasno ubjeðenje da sve što se dogaða u svemiru, da sve ono što se dešava ljudima, dešava se po Allahovoj volji i odreðenju, da sve što zadesi čovjeka nije moglo da ga mimoiðe, a sve što ga mimoiðe nije moglo da ga zadesi.
čovjeku u ovom životu ne preostaje ništa drugo do da slijedi put dobra, da čini dobra djela u svojoj vjeri, a i u životu, da se istinski oslanja na Allaha, dž.š., da prihvata Njegova nareðenja, da bude uvjeren da mu je neophodna Njegova pomoć, potpora, da je pod Njegovom upravom i Njegovim zadovoljstvom.
Priča o Hadžeri - nakon što ju je Ibrahim, a.s., ostavio pored Ka’be ispod drveta iznad Zemzema, u Meki El - Mukerremi u kojoj nije bilo nikoga, niti je bilo vode - a Hadžera je uza se imala samo svoje dojenče Ismaila, a.s. - predstavlja za ženu muslimanku najupečatljiviji primjer dubine imana (vjerovanja u Allaha, dž.š.), iskrenog oslanjanja na Allaha, dž.š., kada je staloženo, mirno, samouvjereno i smireno rekla Ibrahimu, a.s.: “O Ibrahime, da li ti je Allah, dž.š., ovo naredio?” Odgovorio joj je: “Da.” Njen odgovor bio je pun pomirljivosti, pokornosti, radosne vijesti i smiraja: “Onda, nećeš nas zanemariti.”1 Ovo je bila najkritičnija situacija - čovjek ostavlja svoju ženu i njeno dojenče u pustoj zemlji u kojoj nema ni bilja, ni vode, a ni ljudi, uputivši se prema dalekim zemljama Šama, ne ostavljajući im ništa drugo do torbu datula i mješinu vode! Da nije bilo dubokog imana u duši Hadžere, da nije bilo iskrenog oslanjanja na Allaha, dž.š., koje je ispunilo sva njena čula i osjetila, ne bi mogla podnijeti ovako tešku situaciju, nego bi bila shrvana od prvog trenutka i ne bi to bila ona snažna žena koju spominju hadžije i oni koji obavljaju ‘umru - danju i noću - koji je spominju svaki put kada se napiju Zemzem - vode, svaki put kada obavljaju s’aj izmeðu Saffe i Merve, poput njenog s‘aja - trčanja toga kobnog dana.
Ova budnost imana urodila je čudnim plodovima u životu vjernika i vjernica, jer je probudila osjećaje, istanjila njihova čula i upozorila srca na to da jedino Allah, dž.š., zna tajne i da je On s čovjekom gdje god on bio. Ništa bolje ne ukazuje na budnost osjećaja i prisutnost bogobojaznosti, u tajnosti i na javi, od dogaðaja koji je vezan za djevojku muslimanku, a koji se navodi u djelu “Sifetus - safveti vel - e’ajan”, a koji prenosi Ibn el - Dževzi u svojoj knjizi “Ahkamun - Nisa”.
On navodi: “Prenosi se od Abdullaha bin Zijada bin Eslema, a on od svoga oca, a on od svoga djeda da je rekao: ‘Bio sam s Omerom bin el - Hattabom kada je usred noći obilazio grad, te se umorio i naslonio na zid. Utom je neka žena rekla svojoj kćeri: ‘Kćeri moja, ustani do tog mlijeka pa ga pomiješaj s vodom.’ Na to je (djevojka) rekla: ‘Majčice, zar ne znaš kakvu je odluku danas donio emirul - mu’minin (vladar pravovjernih)?’ ‘A kakvu je to odluku donio, kćeri?’ - zapitala je. Odgovorila joj je: ‘Naredio je da se obznani da se ne smije miješati mlijeko s vodom.’ Na to joj je majka rekla: ‘Kćeri moja, ustani do mlijeka i pomiješaj ga s vodom. Ti si u situaciji u kojoj te ne može vidjeti Omer.’ Na to je djevojka odgovorila majci: ‘Neću mu se pokoravati kada me vidi , a biti mu nepokorna kada sam sama.’ Omer je to čuo, pa je rekao: ‘O Esleme, priði im pa vidi ko to govori i kome govori i da li imaju muškarca staratelja?”’ Pričao je Eslem: “Te sam otišao do njih, kad to bi neudata djevojka i njena majka koje nisu imale staratelja muškarca. Došao sam kod Omera i obavijestio ga o tome, pa je sakupio i pozvao svoje sinove. Rekao im je: ‘Da li nekom od vas treba žena, da ga oženim? Da vaš otac ima potrebe za ženama niko ga od vas ne bi pretekao da se oženi ovom djevojkom.’ Na to je rekao Abdullah: ‘Ja imam ženu.’ I Abdurrahman je rekao: ‘Ja imam ženu.’ A Asim je rekao: ‘Ja nemam ženu, pa oženi me.’ Nakon toga poslao je po djevojku i udao je za Asima, te je ona Asimu rodila kćerku, a ta kćerka je rodila Omera bin Abdul - Aziza.”
Doista je to budnost osjećaja koje je islam učvrstio u duši ove djevojke muslimanke, koja je bogobojazna i ustrajna u tajnosti i na javi, u svojoj samoći i meðu ljudima, a njen dokaz za to jeste da je Allah, dž.š., stalno s njome, da On čuje i vidi. Ovo je istinski iman i ovo je njegov duševni plod, koji je njegovu vlasnicu uzdigao do stupnja ihsana - dobročinstva, a njena brza nagrada od Allaha, dž.š., bila je u tome da ju je počastio sretnim i blagoslovljenim brakom, iz čijeg potomstva je peti Hulefaur - rašidin Omer bin Abdul - Aziz, r.a.
Akidu (vjerovanje) žene muslimanke koja je svjesna, čestita i čista, ne može pomutiti ni najmanje neznanje, niti njenu čistotu može pomutiti trun iskrivljenosti, kao što ni njeno blještavilo ne može ugasiti nikakav obris sumnje. To je, doista, akida koja se temelji na vjerovanju u Allaha Jednog, Jedinog, Uzvišenog Gospodara, Onoga Koji je Svemogući, Onoga u čijoj ruci je Vlast i Onoga Kome se sve vraća:
“Upitaj: ‘U čijoj je ruci vlast nad svim, ko uzima u zaštitu, od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?’ ‘ Od Allaha!’ - odgovorit će, a ti reci: ‘Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?’”
Ovaj duboki, jasni i čisti iman povećava snagu, svjesnost i zrelost ličnosti žene muslimanke, te ona vidi ovaj život onakav kakav on i jeste u biti - kuća iskušenja i ispita, čiji rezultati će se pokazati onog dana u koji nema sumnje:
“Reci: ‘Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali većina ljudi ne zna.’”
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”
“Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast - On sve može! Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta.”
Toga će dana čovjek biti nagraðen prema svojim djelima. Ako bude činio dobro, bit će mu dobro, a ako bude činio zlo, bit će mu zlo i neće osjetiti nikakav trag nepravde:
“Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraðen biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.”
Polaganje računa bit će precizno, da ne može biti preciznije, i bit će u čovjekovu korist ili protiv njega:
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet će ga.”
Toga dana, Gospodaru moći i veličine neće promaći ništa, makar bilo koliko zrno gorušice:
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.”
Nema sumnje da žena muslimanka, koja je svjesna i mudra, nakon što proživi neko vrijeme sa značenjima ovih jasnih ajeta i nakon što dobro razmisli o tom kobnom Danu, usmjerit će se ka svome Gospodara poput onih koje su pokorne, koje se kaju i koje su zahvalne, pripremajući se za ahiret i čineći dobra djela u svakom danu koliko je to moguće.
čovjeku u ovom životu ne preostaje ništa drugo do da slijedi put dobra, da čini dobra djela u svojoj vjeri, a i u životu, da se istinski oslanja na Allaha, dž.š., da prihvata Njegova nareðenja, da bude uvjeren da mu je neophodna Njegova pomoć, potpora, da je pod Njegovom upravom i Njegovim zadovoljstvom.
Priča o Hadžeri - nakon što ju je Ibrahim, a.s., ostavio pored Ka’be ispod drveta iznad Zemzema, u Meki El - Mukerremi u kojoj nije bilo nikoga, niti je bilo vode - a Hadžera je uza se imala samo svoje dojenče Ismaila, a.s. - predstavlja za ženu muslimanku najupečatljiviji primjer dubine imana (vjerovanja u Allaha, dž.š.), iskrenog oslanjanja na Allaha, dž.š., kada je staloženo, mirno, samouvjereno i smireno rekla Ibrahimu, a.s.: “O Ibrahime, da li ti je Allah, dž.š., ovo naredio?” Odgovorio joj je: “Da.” Njen odgovor bio je pun pomirljivosti, pokornosti, radosne vijesti i smiraja: “Onda, nećeš nas zanemariti.”1 Ovo je bila najkritičnija situacija - čovjek ostavlja svoju ženu i njeno dojenče u pustoj zemlji u kojoj nema ni bilja, ni vode, a ni ljudi, uputivši se prema dalekim zemljama Šama, ne ostavljajući im ništa drugo do torbu datula i mješinu vode! Da nije bilo dubokog imana u duši Hadžere, da nije bilo iskrenog oslanjanja na Allaha, dž.š., koje je ispunilo sva njena čula i osjetila, ne bi mogla podnijeti ovako tešku situaciju, nego bi bila shrvana od prvog trenutka i ne bi to bila ona snažna žena koju spominju hadžije i oni koji obavljaju ‘umru - danju i noću - koji je spominju svaki put kada se napiju Zemzem - vode, svaki put kada obavljaju s’aj izmeðu Saffe i Merve, poput njenog s‘aja - trčanja toga kobnog dana.
Ova budnost imana urodila je čudnim plodovima u životu vjernika i vjernica, jer je probudila osjećaje, istanjila njihova čula i upozorila srca na to da jedino Allah, dž.š., zna tajne i da je On s čovjekom gdje god on bio. Ništa bolje ne ukazuje na budnost osjećaja i prisutnost bogobojaznosti, u tajnosti i na javi, od dogaðaja koji je vezan za djevojku muslimanku, a koji se navodi u djelu “Sifetus - safveti vel - e’ajan”, a koji prenosi Ibn el - Dževzi u svojoj knjizi “Ahkamun - Nisa”.
On navodi: “Prenosi se od Abdullaha bin Zijada bin Eslema, a on od svoga oca, a on od svoga djeda da je rekao: ‘Bio sam s Omerom bin el - Hattabom kada je usred noći obilazio grad, te se umorio i naslonio na zid. Utom je neka žena rekla svojoj kćeri: ‘Kćeri moja, ustani do tog mlijeka pa ga pomiješaj s vodom.’ Na to je (djevojka) rekla: ‘Majčice, zar ne znaš kakvu je odluku danas donio emirul - mu’minin (vladar pravovjernih)?’ ‘A kakvu je to odluku donio, kćeri?’ - zapitala je. Odgovorila joj je: ‘Naredio je da se obznani da se ne smije miješati mlijeko s vodom.’ Na to joj je majka rekla: ‘Kćeri moja, ustani do mlijeka i pomiješaj ga s vodom. Ti si u situaciji u kojoj te ne može vidjeti Omer.’ Na to je djevojka odgovorila majci: ‘Neću mu se pokoravati kada me vidi , a biti mu nepokorna kada sam sama.’ Omer je to čuo, pa je rekao: ‘O Esleme, priði im pa vidi ko to govori i kome govori i da li imaju muškarca staratelja?”’ Pričao je Eslem: “Te sam otišao do njih, kad to bi neudata djevojka i njena majka koje nisu imale staratelja muškarca. Došao sam kod Omera i obavijestio ga o tome, pa je sakupio i pozvao svoje sinove. Rekao im je: ‘Da li nekom od vas treba žena, da ga oženim? Da vaš otac ima potrebe za ženama niko ga od vas ne bi pretekao da se oženi ovom djevojkom.’ Na to je rekao Abdullah: ‘Ja imam ženu.’ I Abdurrahman je rekao: ‘Ja imam ženu.’ A Asim je rekao: ‘Ja nemam ženu, pa oženi me.’ Nakon toga poslao je po djevojku i udao je za Asima, te je ona Asimu rodila kćerku, a ta kćerka je rodila Omera bin Abdul - Aziza.”
Doista je to budnost osjećaja koje je islam učvrstio u duši ove djevojke muslimanke, koja je bogobojazna i ustrajna u tajnosti i na javi, u svojoj samoći i meðu ljudima, a njen dokaz za to jeste da je Allah, dž.š., stalno s njome, da On čuje i vidi. Ovo je istinski iman i ovo je njegov duševni plod, koji je njegovu vlasnicu uzdigao do stupnja ihsana - dobročinstva, a njena brza nagrada od Allaha, dž.š., bila je u tome da ju je počastio sretnim i blagoslovljenim brakom, iz čijeg potomstva je peti Hulefaur - rašidin Omer bin Abdul - Aziz, r.a.
Akidu (vjerovanje) žene muslimanke koja je svjesna, čestita i čista, ne može pomutiti ni najmanje neznanje, niti njenu čistotu može pomutiti trun iskrivljenosti, kao što ni njeno blještavilo ne može ugasiti nikakav obris sumnje. To je, doista, akida koja se temelji na vjerovanju u Allaha Jednog, Jedinog, Uzvišenog Gospodara, Onoga Koji je Svemogući, Onoga u čijoj ruci je Vlast i Onoga Kome se sve vraća:
“Upitaj: ‘U čijoj je ruci vlast nad svim, ko uzima u zaštitu, od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?’ ‘ Od Allaha!’ - odgovorit će, a ti reci: ‘Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?’”
Ovaj duboki, jasni i čisti iman povećava snagu, svjesnost i zrelost ličnosti žene muslimanke, te ona vidi ovaj život onakav kakav on i jeste u biti - kuća iskušenja i ispita, čiji rezultati će se pokazati onog dana u koji nema sumnje:
“Reci: ‘Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali većina ljudi ne zna.’”
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”
“Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast - On sve može! Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta.”
Toga će dana čovjek biti nagraðen prema svojim djelima. Ako bude činio dobro, bit će mu dobro, a ako bude činio zlo, bit će mu zlo i neće osjetiti nikakav trag nepravde:
“Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraðen biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.”
Polaganje računa bit će precizno, da ne može biti preciznije, i bit će u čovjekovu korist ili protiv njega:
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet će ga.”
Toga dana, Gospodaru moći i veličine neće promaći ništa, makar bilo koliko zrno gorušice:
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati.”
Nema sumnje da žena muslimanka, koja je svjesna i mudra, nakon što proživi neko vrijeme sa značenjima ovih jasnih ajeta i nakon što dobro razmisli o tom kobnom Danu, usmjerit će se ka svome Gospodara poput onih koje su pokorne, koje se kaju i koje su zahvalne, pripremajući se za ahiret i čineći dobra djela u svakom danu koliko je to moguće.
Nakon dužnosti prema Uzvišenom Allahu dolaze dužnosti prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sâm Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno nam je naznačio obaveznost ljubavi prema njemu riječima: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti potpunog imana sve dok mu ne budem draži od njegovog oca, djeteta i svih ljudi.'' (Buharija)Kako se voli Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas Kur'an časni riječima: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite''' (Ali Imran 31.). Samo slijeðenje Poslanika znači pokornost i istinsku ljubav prema Uzvišenom Allahu.
Jednostavno rečeno, život jedne muslimanke treba da bude onakav kakav je bio život posljednjeg Poslanika, alejhi-selam.
A da li je to tako, odgovor je kod tebe sestro?!
Nevolja našeg vremena jeste što se današnja muslimanka sve više i više ugleda na onoga na koga ni u kom pogledu ne bi trebala da liči. Iako je već davno nama muslimanima propisan trend i moda koju treba da praktikujemo u svome životu, nije rijetkost da je muslimani mijenjaju sa nečim što je suprotno tome i nečim što odudara od islamskih principa. Taj problem posebno je izražen kada je u pitanju žena muslimanka.
Zar je muslimanka dozvolila sebi da joj uzor budu oni koji se diče svojim grijesima?! Zar je muslimanka dozvolila sebi da se ugleda na one koji se natječu u vrijeðanju i omalovažavanju ličnosti Božijeg Poslanika, alejhis-salatu ves-selam?!
Ma šta drugi mislili, tvrdili i govorili, mi imamo našeg Poslanika i njegov sunnet kao vodilju u svome životu. A koliko tvoj život, sestro, liči na život najodabranijeg Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, upitaj samu sebe. Al' ruku na srce pa iskreno odgovori!
Kada se govori o dužnostima prema našem Poslaniku, alejhis-selam, pod tim se smatra:
- iskreno vjerovanje u ono s čime je došao, uz ubjeðenje da je ono s čime je on došao samo dobro i korist za ljude,
- praktikovanje onoga što je naredio shodno mogućnostima,
- klonjenje onoga što je zabranio.
Mnogi sebi daju za pravo da komentarišu Poslanikove zapovijedi i naredbe bez znanja, po svome nahoðenju. A kada neko na te komentare doda neki hadis, onda se to često završi riječima što se razbacuje hadisima. Neke muslimanke, neuzubillahi, i kažu: Ne bih se ja složila s tim hadisom!!!!
O tome gdje leži uspjeh žene muslimanke i muslimanskog ummeta ne treba mnogo mudrovati, odgovor je jedan – u pokornosti Allahu i slijeðenju Njegovog Poslanika. Ako je neko nekome dao istinsko pravo, to je islam dao ženi. Ono što se danas pokušava proturiti pod ''jednakostima'' polova nikako nije u korist žene uopćeno, a naročito muslimanke.
Neka tvoj ponos bude u praktikovanju islama! Neka se na tvome izgledu i ponašanju jasno vidi da je tvoj jedini uzor u životu posljednji Poslanik, alejhis-salatu ves-selam!
Poslanik je ostavio mnogo vasijjeta muškoj strani ummeta o poštivanju i brizi o ženama, i to je oporučio i pred svoju smrt. A koji je to od svjetskih velikana oporučivao na svojoj samrti brigu o ženama?!
Islam preporučuje, nekada i nareðuje, a i sama ljudska priroda zahtijeva da se porodica zasniva. Osnova začetka porodice je brak. Nije rijetkost da se brak zamišlja kao velika poljana prepuna raznolikog cvijeća koje ubiremo do kraja preostalog života. Naravno, kada se sami uvjerimo da to baš i nije tako, pojave se problemi koji se, ovisno o situaciji, rješavaju nekada brže, a nekada se mnogo više zakompliciraju. Običaj je da mnogi govore o samim problemima, dok je prioritetnije da se prije toga govori i razlozima njihove pojave, tj. preventivi, kako to medicina kaže – bolje spriječiti nego liječiti. Nepravedno je da za nastanak problema samo optužujemo jednu ili drugu stranu, muža ili ženu, jer obje strane snose odgovornost, neka više, a neka manje.
S obzirom da su moji tekstovi namijenjeni sestri muslimanki, namjera mi je da se baš njoj direktno po ovome pitanju i obratim.
Kur'an veli: ''I od Njegovih ajeta je da vam je žene od vas samih stvorio kako biste se uz njih smirili…“ (Er-Rum, 21.)
Hajde nakratko da se družimo sa ovim ajetom i razmislimo o njegovoj poruci. Iz njega učimo da je žena stvorena od muškarca i da je dio njega, odnosno da je usko vezana za njega i da je muškarac u nemogućnosti da formira zajednicu bez žene. I koliko god neki pokušavali da dokažu da je žena ''šejtanske'' prirode indirektno to i za sebe tvrde. Drugi dio ajeta izrazito je zanimljiv za ono o čemu govorimo. Ajet jasno govori da muškarac smiraj nalazi kod žene. U suprotnom, ako ga ne bude imao ili mu bude uskraćen, pojavit će se negativni efekti sa njegove strane. Hajde da kažemo da je to jedan vid njegove ovisnosti o ''ženskom svijetu''. Iz tog razloga islam je pooštrio mjere po pitanju odbijanja postelje od strane supruge, a isto tako naredio muškarcima da postelju ne napuštaju sve dok žena ne zadovolji svoje potrebe.
čovjekov smiraj uz ženu nije samo seksualne prirode, nego je i jednoj i drugoj strani potreban neko na koga može nasloniti svoje rame i s njim podijeliti svaki vid radosti ili žalosti.
Sestro muslimanko, znaj da si kraljica svog doma ukoliko to budeš zaista željela biti. Ruku na srce, često puta povod problema bude upravo žena zbog nekakvih bezvrijednih stvari poput pitanja gdje si bio i sl. Žena je ta koja kontrolira situaciju u svom dvoru i koliki god on bio ona treba da ga učini dvorom. Muškarac voli da se osjeća poštovanim i cijenjenim i da se pita za ono što se dogaða oko njega. Iako se tvoja uloga i tvoj trud ne smije nikako zanemariti, moraš shvatiti da je tvoj muž upravo proveo dan sa raznim ljudima i da je možda deset ili više sati vukao ''k'o sivonja'' da biste vi kod kuće mogli da uživate. Zar je teško tome pridodati malo poštovanja!? Mnoge odmah kažu: A zar i moj rad ne treba cijeniti!? Slažem se! Ali, ti kontroliraš situaciju pa načini prvi korak. Pokušaj ga dočekati laganim osmijehom, slatkim pitanjima, kao: kako si, šta ima, ima li ukora i sl. Da priupitaš o njegovim željama, jelo ili kahvica? S tim kratkim uvodom situacija je već u tvojim rukama. Neka to tako teče i pusti ga da se sam ''otvori'', možda se izjada, pa ako čuje koju utješnu riječ, ti sigurno uspijevaš. Neka tvoj odnos tako traje jedan period pa će nakon toga doći i ono što ti želiš – da se uoči i tvoj trud. Priupitaj ga kako mu se sviða sreðivanje kuće, da li on ima nešto predložiti i sl., pa će i on početi da primjećuje promjene koje praviš. Nekada uz laganu kahvicu moći ćeš i da kažeš kako si mnogo radila, kako si se umorila i tako da će i on početi cijeniti tvoje obaveze i doprinos u podizanju porodice.
Pokušaj da mu ispuniš želju, npr. da smiriš situaciju u kući kada želi da se malo odmori i sl.
Možda će biti prigovora, a što da to ja radim?! Pa odgovor je jednostavan – sve ćeš vrlo brzo ''naplatiti''. Većina muškaraca ''pada'' na takve stvari pa će uslijediti pokloni, izlasci, raznovrsna ugaðanja i drugo. Pa zar se ne isplati?!
Kuća u kojoj se situacija kontrolira na ovakav način je kuća u kojoj se rijetko čuje svaða, pa i ako se ona pojavi, vrlo brzo nestane ukoliko žena zna da malo zašuti, i ponovo će se čuti lijepe riječi. Pa zar se ne isplati?!
Ti oblikuješ situaciju u svojoj kući, pa odluči, sestro, da li želiš biti kraljica svojih dvora ili obična sluškinja na koju će se istresati svaki prolaznik!?
S obzirom da su moji tekstovi namijenjeni sestri muslimanki, namjera mi je da se baš njoj direktno po ovome pitanju i obratim.
Kur'an veli: ''I od Njegovih ajeta je da vam je žene od vas samih stvorio kako biste se uz njih smirili…“ (Er-Rum, 21.)
Hajde nakratko da se družimo sa ovim ajetom i razmislimo o njegovoj poruci. Iz njega učimo da je žena stvorena od muškarca i da je dio njega, odnosno da je usko vezana za njega i da je muškarac u nemogućnosti da formira zajednicu bez žene. I koliko god neki pokušavali da dokažu da je žena ''šejtanske'' prirode indirektno to i za sebe tvrde. Drugi dio ajeta izrazito je zanimljiv za ono o čemu govorimo. Ajet jasno govori da muškarac smiraj nalazi kod žene. U suprotnom, ako ga ne bude imao ili mu bude uskraćen, pojavit će se negativni efekti sa njegove strane. Hajde da kažemo da je to jedan vid njegove ovisnosti o ''ženskom svijetu''. Iz tog razloga islam je pooštrio mjere po pitanju odbijanja postelje od strane supruge, a isto tako naredio muškarcima da postelju ne napuštaju sve dok žena ne zadovolji svoje potrebe.
čovjekov smiraj uz ženu nije samo seksualne prirode, nego je i jednoj i drugoj strani potreban neko na koga može nasloniti svoje rame i s njim podijeliti svaki vid radosti ili žalosti.
Sestro muslimanko, znaj da si kraljica svog doma ukoliko to budeš zaista željela biti. Ruku na srce, često puta povod problema bude upravo žena zbog nekakvih bezvrijednih stvari poput pitanja gdje si bio i sl. Žena je ta koja kontrolira situaciju u svom dvoru i koliki god on bio ona treba da ga učini dvorom. Muškarac voli da se osjeća poštovanim i cijenjenim i da se pita za ono što se dogaða oko njega. Iako se tvoja uloga i tvoj trud ne smije nikako zanemariti, moraš shvatiti da je tvoj muž upravo proveo dan sa raznim ljudima i da je možda deset ili više sati vukao ''k'o sivonja'' da biste vi kod kuće mogli da uživate. Zar je teško tome pridodati malo poštovanja!? Mnoge odmah kažu: A zar i moj rad ne treba cijeniti!? Slažem se! Ali, ti kontroliraš situaciju pa načini prvi korak. Pokušaj ga dočekati laganim osmijehom, slatkim pitanjima, kao: kako si, šta ima, ima li ukora i sl. Da priupitaš o njegovim željama, jelo ili kahvica? S tim kratkim uvodom situacija je već u tvojim rukama. Neka to tako teče i pusti ga da se sam ''otvori'', možda se izjada, pa ako čuje koju utješnu riječ, ti sigurno uspijevaš. Neka tvoj odnos tako traje jedan period pa će nakon toga doći i ono što ti želiš – da se uoči i tvoj trud. Priupitaj ga kako mu se sviða sreðivanje kuće, da li on ima nešto predložiti i sl., pa će i on početi da primjećuje promjene koje praviš. Nekada uz laganu kahvicu moći ćeš i da kažeš kako si mnogo radila, kako si se umorila i tako da će i on početi cijeniti tvoje obaveze i doprinos u podizanju porodice.
Pokušaj da mu ispuniš želju, npr. da smiriš situaciju u kući kada želi da se malo odmori i sl.
Možda će biti prigovora, a što da to ja radim?! Pa odgovor je jednostavan – sve ćeš vrlo brzo ''naplatiti''. Većina muškaraca ''pada'' na takve stvari pa će uslijediti pokloni, izlasci, raznovrsna ugaðanja i drugo. Pa zar se ne isplati?!
Kuća u kojoj se situacija kontrolira na ovakav način je kuća u kojoj se rijetko čuje svaða, pa i ako se ona pojavi, vrlo brzo nestane ukoliko žena zna da malo zašuti, i ponovo će se čuti lijepe riječi. Pa zar se ne isplati?!
Ti oblikuješ situaciju u svojoj kući, pa odluči, sestro, da li želiš biti kraljica svojih dvora ili obična sluškinja na koju će se istresati svaki prolaznik!?
Pretplati se na:
Postovi (Atom)